Eterična ulja nisu “magične bočice mirisa”, nego složene smjese od 20 do čak 300 različitih kemijskih sastavnica. Upravo te molekule određuju miris, djelovanje i sigurnost svakog eteričnog ulja, od toga hoće li biti blago, antivirusno, protuupalno ili potencijalno nadražujuće.
Procjenjuje se da postoji oko 3000 eteričnih ulja, a njih tristotinjak ima komercijalnu važnost. U Europskoj uniji koriste se najviše kao arome u prehrambenoj industriji, zatim u parfemima, farmaceutici i naravno, u aromaterapiji. Zbog antibakterijskih svojstava dio ulja služi i kao prirodni konzervans (npr. mješavine s ružmarinom, kaduljom i citrusima).
Što zapravo čini eterično ulje?
Eterična (esencijalna) ulja su lipofilne, hlapive smjese izolirane iz aromatičnih biljaka ili njihovih dijelova. Najčešće dolaze iz rodova:
-
Apiaceae
-
Lamiaceae
-
Lauraceae
-
Myrtaceae
-
Pinaceae
-
Piperaceae
-
Rutaceae
-
Zingiberaceae
Svježe izolirana ulja najčešće su bezbojna ili blijedožućkasta, potpuno hlapiva i dobro topljiva u alkoholu i masnim uljima, dok se u vodi tope minimalno, taman dovoljno da nastanu aromatične vodice (hidrolati).
Eterična ulja se sastoje od:
-
glavnih sastavnica (20–95%) – nose miris i glavno farmakološko djelovanje
-
sastavnica u količini 1–20%
-
sastavnica u tragovima (<1%)
Do danas je identificirano više od 3000 kemijskih spojeva u eteričnim uljima, koji pripadaju različitim funkcionalnim skupinama, primjerice:
-
aldehidi
-
kumarini
-
esteri
-
eteri
-
fenoli
-
ketoni
-
laktoni
-
monoterpeni i monoterpenoli
-
oksidi
-
seskviterpeni i seskviterpenoli
Svaka skupina nosi specifične učinke, od umirujućih i spazmolitičnih, do snažno antimikrobnih.
Oksidi – “ciklički eteri” i zvijezda 1,8-cineol
Oksidi su funkcionalna skupina vrlo slična eterima: u ugljikovom lancu postoji atom kisika, najčešće uključen u prstenastu strukturu. Najčešće nastaju iz alkohola, uklanja se vodik s –OH skupine, a kisik se veže za drugi ugljik i stvara prsten.
Primjer imenovanja: linalool oksid nastaje od alkohola linaloola.
Izuzetak je 1,8-cineol, koji ima povijesno ime i ne prati klasična pravila.
U većini eteričnih ulja oksidi su manje komponente, ali postoji jedna ključna molekula koja radi ogromnu razliku:
1,8-cineol (eukaliptol) – zaštitni znak dišnog sustava
1,8-cineol nalazimo u uljima:
-
eukaliptusa (globulus, radiata, smithii)
-
širokolisne lavande
-
lovora (Laurus nobilis)
-
ravensare
-
kardamoma
-
ružmarina kemotip cineol
Stari naziv mu je eukaliptol, jer se u početku mislilo da se radi o alkoholu, a ne o cikličkom eteru. Danas znamo da je upravo 1,8-cineol jedan od glavnih “radnih konja” u uljima za dišne tegobe.
Što radi 1,8-cineol u tijelu?
1. Dišni sustav: ekspektorans, mukolitik i antivirusno djelovanje
Ulja bogata 1,8-cineolom:
-
stimuliraju žlijezde dišnog sustava
-
potiču lučenje sluzi, ali istovremeno olakšavaju iskašljavanje
-
pomažu “pokretanje” cilija (trepetljika) u respiratornoj sluznici
-
razrjeđuju sekret i smanjuju nadražajni kašalj
Zato se 1,8-cineol koristi već od 19. stoljeća kod:
-
prehlade
-
gripe
-
bronhitisa
-
kroničnih plućnih bolesti
ESCOP (Europsko znanstveno fitoterapeutsko vijeće) priznaje eterično ulje eukaliptusa globulusa kao lijek za kašalj, koji se koristi dermalno, inhalacijski, rektalno i oralno (u farmaceutskim pripravcima, ne “doma na žličicu”).
Klinička istraživanja (npr. kod KOPB-a) pokazuju:
-
manje pogoršanja bolesti
-
poboljšanje plućne funkcije
-
lakše disanje i manje kašlja
2. Protuupalno i analgetsko djelovanje
1,8-cineol:
-
smanjuje upalne medijatore u dišnim putevima
-
pokazuje učinak i kod različitih tipova upale (astma, KOPB)
-
djeluje analgetski stimulacijom određenih receptora i proteina, prvo izaziva osjećaj topline, zatim smanjenje osjeta boli
Zbog toga se ulja bogata 1,8-cineolom koriste i kod:
-
reumatskih tegoba
-
mišićne boli
-
kroničnih upalnih procesa u dišnom sustavu
3. Antivirusno i antimikrobno djelovanje
1,8-cineol:
-
djeluje antivirusno (posebno kod virusnih dišnih infekcija)
-
slabije djeluje na gljivice i bakterije nego monoterpenski alkoholi i fenoli, ali u kombinaciji daje odličan sinergijski efekt
-
ciljano djeluje na zrele viruse, ne na fazu razmnožavanja u stanici
Zbog kombinacije učinaka na kašalj, sluz, upalu i viruse, ulja bogata cineolom su standard u aromaterapijskom pristupu prehladama, gripi i bronhitisu.
Praktičan primjer: lijek na bazi eteričnih ulja
Na tržištu postoji lijek Gelomyrtol forte koji sadrži destilat mješavine:
-
eukaliptusovog ulja
-
eteričnog ulja slatke naranče
-
limunovog ulja
-
ulja mirte
Standardiziran je na limonen, 1,8-cineol i α-pinen, te se koristi kod:
-
akutnog i kroničnog bronhitisa
-
rinitisa i sinusitisa
Upravo je sinergija 1,8-cineola i monoterpenskih ugljikovodika (limonen, α-pinen) ono što daje puni terapijski učinak, što aromaterapeuti već dugo koriste u svojim mješavinama.
Sigurnost i oprez kod 1,8-cineola
Nije svaka dobrobit “bez granica”. Kod ulja bogatih oksidima, uključujući 1,8-cineol, bitno je:
-
Oprez kod astme: kod nekih osoba cineolna ulja mogu potaknuti napad, kod drugih olakšati disanje. Reakcija je individualna.
-
Ne koristiti oksidirana ulja: stara, loše čuvana ulja lakše iritiraju kožu i dišni sustav, mogu izazvati senzibilizaciju.
-
Pravilno razrjeđivanje na koži, osobito kod djece i osjetljivih osoba.
-
Uvijek poštovati dobne i zdravstvene kontraindikacije, posebno kod male djece, trudnica i kroničnih bolesnika.
Primjeri ulja s većim udjelom oksida (posebno 1,8-cineola):
-
kardamom
-
eukaliptus globulus
-
njemačka kamilica
-
lovor list
-
ravensara
-
ružmarin ct. 1,8-cineol
-
širokolisna lavanda
Razumjeti kemijske skupine u eteričnim uljima – posebno okside i 1,8-cineol, znači razumjeti zašto neka ulja sjajno djeluju kod kašlja, začepljenog nosa i bronhitisa, a druga nisu pravi izbor za osjetljive skupine.
U sljedećim nastavcima takav pristup možete nastaviti i na ostale skupine (monoterpeni, alkoholi, fenoli…), i od “lijepog mirisa” doći do stvarno promišljene, sigurne i učinkovite aromaterapije.